HRVATSKA I ŠUME

U usporedbi s drugim zemljama Europske unije Hrvatska je natprosječno šumovita zemlja. Ukupna površina Hrvatske pod šumom iznosi oko 2,5 milijuna ha, što je oko 45% kopnene površine Republike Hrvatske. Prema trenutno važećoj šumskogospodarskoj osnovi utvrđena je drvna zaliha od oko 420 milijuna m3. Najveći udio u drvnoj zalihi hrvatskih šuma ima bukva s oko 40%, zatim hrast lužnjak i hrast kitnjak koji zajedno čine oko 20% drvne zalihe, zatim jela s 10%, grab 7%, poljski jasen oko 4%, itd.  

Godišnji prirast drvne zalihe u Republici Hrvatskoj iznosi 10,1 milijuna m3, a kako je propisano da ETAT ili drvna masa koja se smije koristiti u gospodarske svrhe na godišnjoj razini uvijek mora biti manja od prirasta, budućnost održivog gospodarenja je na taj način i zakonski osigurana.

Svake godine hrvatske šume proizvedu novih 8 milijuna tona drva. Pritom iz atmosfere povuku 2,5 milijuna tona ugljika, zadrže preko 17 milijuna tona prašine, a usput proizvedu oko 5 milijuna tona kisika.      

Organizirano i stručno gospodarenje hrvatskim šumama traje već 256 godina, točnije od 23. veljače 1765. godine, kada je osnovana Uprava šuma Karlovačkog generalata. Sljedeći važan datum u hrvatskom šumarstvu je 22. prosinca 1769. godine kada je austrijska carica Marija Terezija donijela važan zakon i prvi pravi naputak za održivo gospodarenje šumama. Hrvatsko šumarsko društvo pokrenulo je 1852. godine donošenje Šumarskog zakona. Početkom šumarskog školstva u Hrvatskoj smatra se osnivanje Šumarskog odjela Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima 1860. godine, iz kojega 1898. godine započinje visoko školstvo osnivanjem Šumarske akademije u sastavu Sveučilišta u Zagrebu.

Načela održivog gospodarenja temeljena na znanstvenim spoznajama Zagrebačke šumarske škole utkana su u gospodarenje hrvatskim šumama, uz prirodnu obnovu šuma i očuvanje klimatogenih šumskih zajednica, a istovremeno pružanje brojnih javnih šumarskih usluga cijelom društvu.

Ovakav održiv i prirodan pristup gospodarenju šumama u Hrvatskoj, neprekinut više od jednog stoljeća, osigurao je ljepotu, prirodnost i stabilnost naših šuma, a time i njihovu bioraznolikost, koja je jedna od najvećih u Europskoj uniji.